NEZAKONITO USTUPANJE LIČNIH PODATAKA – PRESUDA!

Pružaoci usluga od opšteg ekonomskog interesa dužni su da prilikom ustupanja potraživanja drugim pravnim ili registrovanim fizičkim licima obaveste dužnika o ustupanju podataka o njegovoj ličnosti, pokazuje nedavno doneta pravnosnažna presuda Apelacionog suda u Kragujevcu, u sporu koji je jedan potrošač poveo protiv JKP Parking servis Jagodina.

Sud je takođe utvrdio da obaveza obaveštavanja postoji tim pre što podaci o ličnosti u konkretnom slučaju, a koji su pribavljeni od policije, nisu korišćeni radi pokretanja sudskog postupka naplate komunalne naknade za parkiranje, a u smislu Zakona o komunalnim delatnostima, već su korišćeni za sasvim drugu svrhu – ustupanje potraživanja drugom pravnom licu, konsalting firmi JN & AN Nikolič Consulting d.o. Paraćin.

Apelacioni sud u Kragujevcu je ovakvom odlukom potvrdio prvostepenu presudu u kojoj je utvrđeno da je JKP Parking Servis Jagodina prekršio članove 21 i 24 Zakona o zaštiti podataka o ličnosti koji se tiču prava na informisanje, pa je tuženome naložio da u skladu sa članom 30 istog zakona izbriše podatke tužioca u sporu kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 77.300 dinara.

ČINJENICE IZ SPORA

Kako se u presudi navodi, jagodinski parking servis je radnjom obrade podataka o ličnosti ustupio drugom privrednom društvu JN & AN Nikolić Consulting d.o.o. Paraćin lične podatke tužioca, i to ime i prezime, adresu i prebivalište, jedinstveni matični broj građana i registarske oznale vozila čiji je tužilac vlasnik, a da prethodno o tome nije obavestio dužnika, potrošača-tužioca u sporu, i da o tome nije imao njegovu saglasnost.

Potrošaču-tužiocu iz naše priče se desilo ono što se tako uobičajeno dešava drugim potrošačima-vozačima koji se nađu na udaru parking servisa poput ovog, nama dobro poznatog iz Jagodine: parking servis je bez znanja i odobrenja potrošača – suprotno Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti ali i Zakonu o zaštiti potrošača – ustupio podatke o ličnosti potrošača prilikom prodaje potraživanja za neplaćenu parking kartu drugom pravnom licu, obično nekoj konsalting firmi.

Onda se ta konsalting firma preko svog advokata obratila potrošaču obaveštenjem o ustupanju potraživanja, iako je po članu 438 Zakona o obligacionim odnosima teret tog obaveštavanja na ustupiocu potraživanja (ovde konkretno JKP Parking servis Paraćin), a advokat je od potrošača osim plaćanja duga zatražio i da mu plati troškove za sastav tog dopisa koji ujedno služi kao opomena pred utuženje. Već smo pisali o tome da je potraživanje tih troškova od potrošača ilegalno sa stanovišta Zakona o zaštiti potrošača i nenaplativo u izvršnom i parničnom postupku jer je nastalo izvan ovih postupaka. No, to u ovom slučaju nije tema, mada nije zgoreg ponovo upozoriti da se radi o ilegalnoj raboti.

Elem, potrošač iz naše priče je odlučio da presavije tabak, a pre pokretanja sudskog potrošačkog spora, obratio se JKP Parking servis Paraćin sa zahtevom za ostvarivanje prava u vezi sa obradom podataka o ličnosti, odnosno zahtevom za pristup podacima o obradi ličnosti svoga klijenta. Advokat je tražio od paraćinskog parking servisa da mu, u što kraćem roku, dostavi informacije da li je to JKP u 2020. godini vršio radnje obrade podataka o ličnosti a ako jeste da dostavi informacije o svrsi obrade i pravnom osnovu obrade, vrsti obrađivanih podataka, primaocu podataka ili grupi primalaca podataka (ako ih je više), roku čuvanja podataka ili, ako to nije moguće, o kriterijumima za određivanje roka za čuvanje podataka.    

Potrošača je naročito zahtevao da mu se dostavi dokaz da li je i na koji način rukovaoc podacima – dakle JKP Parking servis Paraćin – u trenutku prikupljanja podataka o ličnosti ispunio svoju zakonsku obavezu informisanja lica na koje se podaci odnose, odnosno da li je pružio informacije u vezi sa ostvarivanjem prava na osnovu članova 21 i 23 Zakona o zaštiti podataka o ličnosti.

Parking servis se izjasnio i obavestio advokata da je primalac podataka firma JN & AN Nikolić Consulting d.o.o. kao prijemnik potraživanja, a da je rok čuvanja podataka 5 godina, u skladu sa odredbama Zakona o računovodstvu. Parking servis je dalje naznačio da ovo JKP „po isteku roka za dobrovoljno izmirenje obaveze dužniku/korisniku komunalne usluge, a nakon prikupljanja podataka od nadležnog organa, upućuje opomenu tom licu, putem pošte, kojom ga poziva da izmiri svoje dugovanje na ime izdate doplatne karte i tom prilikom ga obaveštava o mogućnosti ustupanja potraživanja trećem licu.“

Prema navodima JKP Parking servis Jagodina, ovo obaveštenje takođe sadrži „sve informacije koje se licu pružaju shodno odredbama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti“, a za konkretni slučaj je navedeno da „s obzirom da se podaci o ličnosti ne prikupljaju od lica na koje se odnose, to rukovalac nije imao bilo kakve zakonske obaveze u skladu sa članom 23 Zakona o zaštiti podataka o ličnosti“.

Dakle, JKP Parking servis Jagodina kao trgovac uslugama od opšteg ekonomskog interesa i rukovalac ličnim podacima smatra da nema nikakve obaveze prema potrošaču u smislu njegovog prava na obaveštavanje o ustupanju potraživanja trećem licu – jer, zaboga, te podatke sakuplja policija koja mu ih prosleđuje! On, kao, nema ništa sa tim i pere ruke od svoje odgovornosti iako policija prikuplja podatke upravo po njegovom nalogu!

PRVOSTEPENA ODLUKA I ŽALBA PARKING SERVISA

Posle ovakvog odgovora paraćinskog parking servisa, potrošač je preko advokata pokrenuo potrošački spor pred Višim sudom u Jagodini i 21.07.2022. godine dobio  prvostepenu presudu u svoju korist.

JKP Parking servis Paraćin je uložilo žalbu u kojoj je istakao da je ono „kao vršilac komunalne delatnosti ovlašćeno i dužno da pribavlja podatke o ličnosti građana uz saradnju policije i da formira posebne evidencije, a sve u svrhu naplate pruženih usluga“, da komunalna delatnost predstavlja delatnost od opšteg interesa za Republiku Srbiju i da ovo JKP „kao imalac javnog ovlašćenja nije dužno obaveštavati građane da li su njihovi podaci obrađivani, odnosno ustupljeni bez njihovog znanja“.

Da bi potkrepilo svoje nebulozne tvrdnje, ovo JKP se u žalbi pozvalo na to da se na njega primenjuju odstupanja od primene člana 24 Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. A taj član, veoma bitan za potrošače usluga od opšteg ekonomskog interesa (komunalne usluge, telekomunikacione usluge, usluga snabdevanja  električnom energijom) čija se potraživanja ustupaju drugim pravnim licima, reguliše situaciju u kojoj rukovalac podacima namerava da obrađuje podatke o ličnosti „u drugu svrhu koja je različita od one za koju su podaci prikupljeni“, i izričito nalaže rukovaocu da „pre započinjanja dalje obrade, licu na koje se podaci odnose pruži informacije o toj drugoj svrsi, kao i ostale bitne informacije“.

DRUGOSTEPENA ODLUKA – OBRAZLOŽENJE

Apelacioni sud kao drugostepeni sud nije pao na ovo pozivanje na „javna ovlašćenja“ koje, ako smo dobro shvatili argumentaciju JKP Parking servis Paraćin, izuzima sve imaoce javnih ovlašćenja od primene Zakona o zaštiti podataka o ličnosti!

Naime, članom 40 stav 1 tačka 5 Zakona o zaštiti podataka o ličnosti propisano je da se primena člana 24 može ograničiti „ako ta ograničenja ne zadiru u suštinu osnovnih prava i sloboda i ako to predstavlja neophodnu i srazmernu meru u demokratskom društvu za zaštitu drugih važnih opštih javnih interesa, a posebno važnih državnih ili finansijskih interesa Republike Srbije, uključujući monetarnu politiku, budžet, poreski sistem, javno zdravlje i socijalnu zaštitu“.

Sud je konstatovao da tuženo JKP obavlja poslove komunalnih delatnosti, i to javnih parkirališta, i da se stoga neosnovano u žalbi ukazuje da komunalne delatnosti predstavljaju delatnosti opštih javnih interesa na koje se odnose ograničenja iz člana 40 stav 1 tačka 5 Zakona o zaštiti pdoataka o ličnosti.

Sud se osvrnuo i na pozivanje tuženog JKP da podatke o ličnosti zapravo prikuplja policija a ne to JKP, i da stoga ono nema obaveze da obaveštava potrošača o ustupanju tih podataka drugom pravnom licu već da to treba da uradi MUP!

Kako je sud utvrdio, „MUP RS je, kao obrađivač podataka postupao u skladu sa zahtevom tuženog kao rukovaoca koji određuje svrhu i način obrade podataka, pa su žalbeni navodi tuženog kojima se ukazuje da je MUP trebao da obavesti tuženog da se njegovi podaci koriste u određenu svrhu ocenjeni kao neosnovani“.    

Dalje, sud je jasno uzeo u obzir činjenicu da podaci, pribavljeni od policije, nisu korišćeni za pokretanje sudskog postupka već su – ustupljeni drugom pravnom licu. Naime, kako sud ukazuje, obaveza policije da dostavlja podatke komunalnim preduzećima nastaje, u skladu sa Zakonom o komunalnim delatnostima, onda kad je vršiocu komunalne delatnosti potrebno da izvršava poslove iz svoje nadležnosti, radi naplate naknade za izvršenu komunalnu uslugu a nakon isteka roka utvrđenog za plaćanje ili radi pokretanja postupka pred nadležnim prekršajnim, sudskim ili upravnim organima zbog neizvršenja zakonom utvrđenih obaveza od strane korisnika usluga.

Prema mišljenju suda, a u smislu člana 24 stav 4 Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, „u situaciji kada rukovalac obrade podataka o ličnosti namerava da podatke o ličnosti koje je pribavio radi ostvarivanja određene svrhe dalje obrađuje u cilju ostvarivanja neke druge svrhe koja je različita od svrhe zbog koje su podaci o ločnosti inicijalno prikupljeni“ – a u konkretnom slučaju radi ustupanja potraživanja – „potrebno je da, pre započinjanja bilo kakve dalje obrade podataka o ličnosti o tome obavesti lice na koje se odnose podaci, a naročito da ga obavesti o toj drugoj svrsi zbog koje vrši obradu podataka o ličnosti, kao i da mu pruži druge podatke u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti.“

Svaka dalja obrada podataka o ličnosti tužioca, koja nije usmerena na pokretanje sudskog postupka radi naplate komunalne naknade za parkiranje od strane tuženog je, u smislu napred navedenih normi, zahtevala da tužilac bude obavešten o tome da se vrši obrada njegovih podataka o ličnosti i o razlozima zbog kojih se ta obrada vrši, što tuženi u  konkretnom slučaju nije učinio, već je bez ikakvog obaveštavanja tužioca njegove lične podatke pribavljene rad pokretanja sudskog postupka naplate naknade za parkiranje ustupioJN & AN Nikolić Consulting d.o.o. Paraćin zajedno sa svojim potraživanjem u smislu odredaba ZOO kojima je regulisano ustupanje potraživanja ugovorom, pa su suprotni žalbeni navodi tužene ocenjeni kao neosnovani“, navodi se u zaista vrhunskoj presudi Apelacionog suda u Kragujevcu Gž-2702/22 od 2.11.2022. godine koju prilažemo uz ovaj tekst, a koja je – budući da je pravnosnažna – od uticaja na formiranje sudske prakse.

POUKA ZA DRUGE PRUŽAOCE USLUGA OD OPŠTEG EKONOMSKOG INTERESA

Kako stvari stoje, nakon ove presude dodatno postaju jalove sve one tvrdnje telekomunikacionog operatora Yettel i Tržišne inspekcije Beograd da potrošači na osnovu opštih uslova poslovanja ove kompanije unapred daju toj kompaniji izričiti pristanak na obradu svojih podataka u smislu ustupanja tih podataka drugim pravnim licima. Naravno da ne mogu! Upravo suprotno – potrošač o ustupanju podataka drugim licima mora biti obavešten u svakom konkretnom slučaju jer se radi o daljoj obradi u cilju ostvarivanja neke druge svrhe koja je različita od svrhe zbog koje su podaci o ličnosti inicijalno prikupljeni.

NAPOMENA: Obratiti pažnju na činjenicu da je advokat Zoran Nikolić iz Paraćina, ujedno i vlasnik firme JN&AN Nikolić Consulting, preko povezanog lica, pretpostavljamo ćerke Jovane, te je sebi, sumnjamo u dogovoru sa rukovodiocima JKP, obezbedio lep izvor prihoda, pljačkajući građane za trošak opomene, koji je nezakonit, kao i daljim zastupanjem sopstvene firme koja otkupljuje potraživanja JKP-a!

Ova firma je u poslednje dve godine, prema zvaničnim bilansima, ostvarila ukupan prihod od cca 18 mil dinara (više od 150.000 evra) godišnje, za svaku godinu, uz neto dobitak od skoro 50.000 evra za prošlu godinu! Pošto se radi o prihodima od usluga, pretpostavljamo da je cela zarada zapravo plod ovakvih aktivnosti kojima se šteti interesima potrošača, ali se, sumnjamo, ostvaruju interesi pojedinaca, povezanih sa ovim biznisom!