Još jednu nezakonitost smo oborili na sudu, a to je naplata kredita po prodajnom kursu. Radi se o CHF kreditu kod Pireus banke, koji je isplaćen po kupovnom (najniži) kursu, a gde se naplata vrši po prodajnom (najviši) kurs.
Dakle, članom 1065 Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) propisano je da banka stavlja na raspolaganje korisniku određeni iznos kredita, a da je on dužan da ga vrati uz odgovarajuću kamatu. To znači da jedina zarada banke može biti u okviru ugovorene kamate, ali ne i zarada ostvarena na kursnim razlikama. Takođe, ovakvom naplatom kredita prekršeno je i načelo jednakosti uzajamnih davanja ugovornih strana sadržano u članu 15 ZOO-a. Najnovijom presudom protiv Pireus banke je to i potvrđeno.
Nekoliko banaka koriste ovaj metod obračuna kako bi dodatno zaradile na teret svojih korisnika. Najdrastičniji primer je isplata kredita po gore navedenom metodu, ali tu su još i opcije kada je kredit isplaćen po kupovnom a plaća se po srednjem kursu, ili je isplaćen po srednjem a plaća se po prodajnom kursu. Kolika je šteta za korisnika kredita najbolje ilustruje činjenica da razlika između kupovnog i prodajnog kursa, koji banke obračunavaju samo za potrebe plaćanja kreditnih obaveza, ide i do 6 dinara za jedan franak, dok je razlika između kupovnog i srednjeg ili srednjeg i prodajnog i do 3 dinara za jedan franak.
Banke koje su primenjivale odnos kupovni-prodajni kurs su Pireus, Alpha i EFG, zatim odnos kupovni-srednji EFG i odnos srednji-prodajni kurs primenjuju Sber banka, Unicredit i opet EFG. Iz ovoga se može videti da su sve banke ipak imale neki princip odobravanja i isplate kredita, samo su u EFG banci koristili sve tri pomenute metode. Kojim principom ili logikom su se vodili, nismo uspeli da shvatimo…
Da podsetimo, pre nekoliko meseci smo dobili jedan identičan spor i protiv EFG banke. U nekoliko narednih tekstova obajsnićemo kojim se sve nezakonitostima služe u EFG banci kako bi od svojih korisnika naplatili više nego što je dozvoljeno…