Prilog iz TV duela u okviru Jutarnjeg programa TV Pink, održanog 19.05.2015. u živom prenosu.
“Teško je voditi ozbiljan razgovor sa ovakvim argumentima…” – reče juče generalni sekretar Udruženja banaka Srbije. Zašto? Pa teško je parirati istini, teško je parirati matematici koja kaže da korisnici CHF kredita duguju više nego što su pozajmili od banke, da su građani ubeđivani, a neki čak i primoravani da potpišu ugovor sa CHF klauzulom, a otišli su u banku po evro kredit. Teško je reći nekom u oči da je u redu to što je rata kredita povećana 2,5 puta, a da modeli rešanja koje je predložila NBS nude smanjenje za 1-2.000 dinara.
Opet smo čuli priču o cipelama i odgovornosti klijenta za svoje odluke. U potrošačkom svetu to znači, po mišljenju g. Dugalića, da ako u prodavnici kupite mleko, pa se njime otrujete jer je bilo pokvareno, sami snosite posledice toga, jer, trebalo je da sa sobom povedete stručnjaka koji bi to mleko ispitao na licu mesta. To znači da nije kriv prodavac ili proizvođač mleka, kriv je kupac koji nema rendgen pogled da vidi kroz pakovanje, ili zato što se nije školovao za prehrambenog tehnologa…
Zašto g. Dugalić zastupa ovakve stavove i zašto javno plače nad “teškom sudbinom vlasnika banaka” koji ne zarađuju dovoljno u Srbiji, je sasvim jasno. Njegova mesečna plata je verovatno jednaka iznosu omanjeg stambenog kredita. G. Dugalić je u životu svakako više pute video “tužnog bankara” nego unesrećenog klijenta banke, o kojima samo čuje od tamo neke Efektive, koja se služi manipulacijama. Zašto su banke onda toliko omražene?
U nastavku je prilog: