Da li i u Nemačkoj tako rade?

Kako od kredita od 700.000 dinara, od čega je otplaćeno oko 600.000, Pro Credit banka od svog klijenta, na ime obračunate zatezne kamate, potražuje još 880.000 dinara. Ova banka se inače, hvali svojim Nemačkim poreklom i kapitalom…

Mala firma iz unutrašnjosti Srbije, oktobra 2008. podiže dinarski kredit od 700.000 dinara za poslovne potrebe. Neko vreme kredit se uredno otplaćuje a onda kreću i prve docnje. Tada počinje zaplet.

Da bi obezbedila svoje potraživanje, banka pokušava da u kredit „uvuče“ i firmu koja se vodi na ime supruge korisnika kredita. U tom pokušaju, banka sa supruginom firmom potpisuje Ugovor o jemstvu i Ugovor o pristupanju dugu. U dopisu, koji nekada kasnije šalje klijentu, tvrdi da je surpuga, kao vlasnik firme, te ugovore potpisala istog dana. Uvidom u dokumentaciju koju nam je klijent dostavio, vidimo da na Ugovoru o jemstvu stoji datum 20.10.2010. a na Ugovoru o pristupanju dugu stoji datum 20.1.2010. To demantuje tvrdnje banke da su ovi ugovori potpisani istog dana.

Zatim, Ugovor o jemstvu nije kompletan niti pravno valjan, jer se u njemu govori o tome da je kredit isplaćen na ime firme klijentove supruge, a ona se i kao dužnik potpisuje na mestu namenjenom za nosioca kredita, iako je broj Ugovora o jemstvu isti kao i broj Ugovora o kreditu, gde je suprugova firma nosilac kredita???

Sad ono najzanimljivije:

Do 30.8.2010. klijent je na ime otplate kredita uplatio oko 600.000 dinara. Ipak, banka dopisom obaveštava klijenta da stanje duga na dan 29.2.2012. iznosi nešto više od 880.000 dinara, što sa uplaćenih 600.000 dinara daje zbir od oko 1.480.000 din. U prvobitnom planu otplate predviđeno je da klijent, na kredit od 700.000 din vrati na 36 rata i za taj period plati kamatu od oko 260.000 din, što ukupno daje sumu od oko 960.000 din. Razlika između 1.480.000 i 960.000 je ipak malo velika…

Iako znaju da im nijedan Sud neće prihvatiti ovakav obračun zatezne kamate, odgovorni u banci šalju dopis klijentu u kom mu „prijateljski“ sugerišu da dug izmiri kako banka ne bi morala da aktivira menice i prodaje imovinu klijenta, podsetivši ga na novi Zakon o izvršenju po kome je proces naplate od dužnika ubrzan kao i na mogućnost prodaje celokupne imovine dužnika „i za do 30% procenjene vrednosti tržišne vrednosti“.

 Da ne bi sve bilo tako brutalno, banka na kraju dopisa ipak stavlja do znanja klijentu da je sve to „za njegovo dobro“, pa kaže:

Pro Credit banka nastoji da svojim radom omogući što kvalitetniji, potpuniji i brži razvoj poslovanja i unapređenje finansijske situacije svojih klijenata. Ujedno, cilj nam je da ostvarimo ravnopravan odnos, uz poverenje i uvažavanje potreba i mogućnosti klijenata i Banke. Verujemo da u skladu sa tim, prepoznajete ovo pismo kao doprinos otvorenosti odnosa i kao nameru da umanjimo trenutna ili buduća opterećenja kojima ste izloženi…

Zanimljivo je ovo „umanjenje“ zaduženja, uz saznanje o gore pomenutoj zateznoj kamati, kao i „umanjenje“ zaduženja prodajom imovine „i za do 30% vrednosti“.

O ovom slučaju ćemo obavestiti NBS i tražiti da se pod hitno naredi bankama da prestanu sa obračunavanjem zateznih kamata koje su veće od one zakonski propisane, a našem članu, o čijem smo problemu gore pisali, ćemo pomoći da se na Sudu izbori za pravednije rešenje svog problema.