Izvor: Alo, 27.05.2012.
Međutim, nakon samo devet meseci, ta suma je, što zbog podizanje kamatne stope, što zbog sunovrata dinara, vrtoglavo porasla na 27.000 dinara! Kako nesreća nikada ne ide sama, Miloš je u isto vreme izgubio posao… Iako je, pozajmivši novac, isplatio četiri zaostale rate i nehumano visoke kamate, banka je prošle nedelje aktivirala hipoteku i njegov stan stavila na prodaju. Miloš u razgovoru za „Alo!“ priča kako su se njegovi snovi o deci i porodici raspršili kao kula od karata zbog „katastrofalne monetarne politike i divljanja kursa“!
– Te 2008. sam uzeo stambeni kredit, jer sam već duže vreme bio u vezi s devojkom koju volim, te sam želeo da započnemo zajednički život, venčamo se i imamo decu. Razmišljali smo da iznajmimo stan, ali smo shvatili da bi nas to mesečno izašlo praktično koliko i rata kredita. Odlučio sam se za kupovinu stana od 50 kvadrata, u Zemun Polju, u blizini roditeljske kuće. Podigao sam stambeni kredit na 30 godina bez subvencija. Prvih nekoliko meseci plaćao sam oko 20.000 dinara, a onda je promenjena kamatna stopa. Po toj podignutoj stopi sam plaćao naredne tri godine. Danas moja rata, posle konstantnog divljanja kursa, iznosi oko 37.000 dinara.
– Vaša mesečna rata za tri godine skočila je za skoro 100 odsto, kako ste se snalazili za plaćanje?
– Plaćao sam kako sam znao i umeo. Pozjmljivao sam i išao u minus. A onda sam u februaru prošle godine dobio otkaz, jer se restoran u kojem sam radio kao kuvar zatvorio. Četiri meseca nisam mogao da se snađem za pare i nisam imao odakle da platim ratu. Međutim, čim sam u junu mesecu našao novi posao, nastavio sam redovno da izmirujem dugovanja. U međuvremenu rasle su kamate na zaostale rate…
– Koliko je iznosio Vaš dug, računajući i kamate?
– Pre mesec dana je iznosio oko 330.000 dinara. Od toga, oko 70.000 dinara bilo je na ime kamate. Kako su moja dugovanja za šest, sedam meseci skočila za desetine i desetine hiljada, stvarno mi nije jasno. Biće da nije bilo ni činovnicima u banci, jer kad god sam tražio objašnjenje kolike su zatezne kamate i po kom osnovu su ih računali, ostajao sam bez odgovora. Govorili su mi da samo njihovi rukovodioci u računovodstvu smeju da mi daju takve informacije, ali do njih je bilo praktično nemoguće doći.
– Jeste li na kraju uspeli da dobijete informaciju otkud tolika kamata?
– Prvi put kada sam tražio da vidim nadležnog iz računovodstva, rekli su mi da pričekam nekoliko minuta. Tek posle nekoliko sati su mi rekli da ne mogu da mi pomognu, te mi pokazali vrata. Posle toga, dolazio sam stalno, ali niko nije želeo da mi da informacije na koje imam pravo. Jednom prilikom su me čak maltene izbacili iz filijale… Tek kada sam mesec dana kasnije na sajt banke poslao zvaničan prigovor, izdata mi je prava partija kredita.
– Kako je došlo do toga da je banka aktivirala hipoteku i Vaš stan stavila na prodaju?
– U februaru je banka tražila da se upiše hipoteka u njenu korist. U obrazloženju im je stajalo da sam skroz prestao da plaćam kredit i da uplate nije bilo devet meseci, što apsolutno nije tačno, jer nisu bile uplaćene samo četiri rate. Kako god, pre mesec dana, uradio sam nemoguće. Pozajmio sam oko 330.000 dinara. Zadužio sam se kod svih koje sam znao i uplatio konačno sva dugovanja (zaostale rate, kamate, anuitete). Onda možete zamisliti moj šok kada mi je i pored toga prošlog petka stiglo obaveštenje iz Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita (NKOSK) da je banka raskinula ugovor sa mnom i da potražuje moj stan. Zaista, na sajtu banke video sam slike svog stana, sa istaknutom prodajnom cenom. Taj isti stan, za koji sam ja do sada banci uplatio oko milion i 800 dinara. Taj isti stan, zbog kojeg sam prodao auto, radio po dve smene mesecima, a sada sam do guše u dugovima.
– Jeste li se žalili i kome?
– Pisao sam momentalno NKOSK-u, koji je, pregledavši papire, konstantovao da je s mojim kreditom sve u redu i da će sve biti vraćeno u redovnu proceduru, to jest čim banci platim sudske troškove. Poludeo sam. Nemam pojma na koje troškove misle kad je hipoteka pokrenuta vansudskim putem…
– I koliko ste dužni banci na ime tih sudskih troškova?
– Ma, i to je priča za sebe. Čist kriminal! Prvo su mi u banci rekli da sam dužan 24.000 dinara, pa su mi nakon zvaničnog prigovora smanjili na 15.000 dinara, da bi mi treći put rekli da sam u stvari dužan 13.000. Frljali su se s ciframa, kao da se radi o bombonama. Šta da sam odmah uplatio prvi iznos?! Nikom ništa.
– Čega ste se sve odrekli zbog ovog stambenog kredita?
– Čega nisam? Ne pamtim kada sam poslednji put išao na letovanje, zimovanje… U grad s prijateljima izlazim najviše jednom mesečno, jer je meni to već godinama bukvalno luksuz. Ma, štedim u svemu kao crkveni miš… Šta reći kada mi je „busplus“ kartica značajan izdatak? A što se tiče mog sna da postanem otac, odložen je na ko zna koji period. Sloši mi se kad pomislim da svom detetu ne bih imao da priuštim ni osnovne stvari.
– Koliko Vam ostane novca mesečno, nakon što isplatite ratu za kredit?
– Nakon što isplatim kredit i komunalije, ostane mi oko 15.000 dinara za ceo mesec. To je, inače, novac i za mene i ženu, jer ona trenutno nema posao. Da nemam pomoć od mojih i njenih roditelja, stvarno ne znam šta bih…
– Da li sa 15.000 dinara mesečno uopšte možete da pregurate mesec?
– Snalazim se kako znam. Idem u supermarket jednom mesečno i tada iskeširam nekoliko hiljada i nakupujem što mogu više stvari. Uvek gledam šta je najjeftinije i šta je na popustu. Ne kupujem ni gram mesa. Sve ode na voće, povrće i kućnu hemiju. Pa, dok traje… Na kraju meseca uvek stežemo kaiše.
– Zbog problema u otplati stambenih kredita banke su za dve godine oduzele čak 260 stanova. Kako sada gledate na ovu vrstu zaduživanja?
– Ko ne mora, nek se u to ne upušta! Nema sigurne varijante. Džaba je i fiksna kamata kada se kurs menja iz dana u dan, a banke, koje su kao finansijeri partija zaštićene, stihijski rade šta im se prohte.
Pojedinac je nemoćan!
– Nedavno je u Srbiji doneta prva presuda u kojoj je građanin na sudu uspeo da pobedi banku. Zašto je to toliko teško kod nas?
– Zato što je naša zemlja jedna od najkorumpiranijih na svetu i pojedincu je praktično nemoguće da se izbori za svoja prava. Ni ja ne bih uspeo bez pravne i stručne pomoći Udruženja bankarskih klijenata „Efektiva“, koji su me korak po korak savetovali kako da se izborim s bankarskim sistemom, tako koncipiranim da je klijent uvek na gubitku. Zahvaljujući njima, shvatio sam da sam ja samo jedan od bezbroj građana Srbije koji oko vrata tegle teško breme bankarskih dugova.